Friedrich Nietzsche

Danas sam napokon dobio knjigu koju sam naručio prošli tjedan, knjiga se zove „Antikrist“ a napisao ju je njemački filozof Friedrich Nietzche(1844. – 1900.) 1888. god.
Nisam je još počeo čitati pošto imam nekih obaveza prema školi i ostatku privatnog života, ali čim uhvatim slobodnog vremena pročitati ću je.
Nisam je čitao, ali to ne znači da je nisam prelistao malo da vidim što unutra piše. Na zadnjoj stranici piše nešto nadasve zanimljivo, zakon protiv kršćanstva!
Taj takozvani „zakon“ je malo rigorozan i neobičan, ali većina toga je sukladna s mojim poimanjem religijskog(kršćanskog) pitanja.

Da ne duljim, prepisati ću zakon iz knjige:

Zakon protiv kršćanstva

Donesen na Dan spasa, prvog dana godine prve

(-dne 30. rujna 1888. lažnog kalendara)

Bespoštedni rat poroka:

Porok je kršćanstvo

Prva odredba. – Poročne su sve vrste protuprirode. Najporočnija vrsta čovjeka jest svećenik: on poučava protuprirodnost. Protiv svećenika ne postoje razlozi, postoji kaznionica.

Druga odredba. – Svako sudjelovanje na službi Božjoj atentat je na ćudoređe. Treba biti okrutniji prema protestantima negoli prema katolicima, okrutniji prema liberalnim protestantima negoli prema strogim vjernicima. Zločinstvo što smo kršćani raste za onoliko koliko smo bliži znanosti. Stoga je filozof zločinac nad zločincima.

Treća odredba. – Prokleto mjesto, na kojemu kršćanstvo liježe baziliskova jaja, treba sravniti sa zemljom i kao zloglasno mjesto biti prepast svekolikom potomstvu. Na njemu treba uzgajati zmije otrovnice.

Četvrta odredba. – Propovijedanje nevinosti javno je poticanje protuprirodnosti. Svako preziranje spolnog života, svako onečišćenje toga života pojmom „nečist“ pravi je grijeh prema svetom duhu života.

Peta odredba. – Treba prognati onoga tko jede s svećenikom za istim stolom: čovjek se time ekskomunicira iz časnog društva. Svećenik je naša čandala – treba ga izopćiti, izgladniti i otjerati ga u pustinju bilo koje vrste

Šesta odredba. – „Svetu“ povijest treba nazvati imenom koje zaslužuje, nazvati je prokletom poviješću; riječ „bog“, „otkupitelj“, „spasitelj“, „svetac“ treba rabiti kao psovke, kao zločinačke znakove.

Sedma odredba. – Ostalo slijedi iz toga.

Naslov ANTIKRIST doslovno preveden znači „antikršćanin“ (der Antichrist – Christ, njemački kršćanin.) Riječ Antikrist označava obično onog koji je protiv (anti, grčki) Krista i neprijatelj kršćanske religije, ali je ta riječ u povijesti Crkve imala još jedno značenje: Antikrist = varalica, koji je došavši nešto ranije, prije (ante, latinski) uspona kršćanstva, pokušao osnovati religiju suprotnu Kristovoj. Čini se da je na ovo crkveno značenje mislio i sâm Nietzsche, kako to pokazuje rečenica iz njegovog pisma Malvidi von Meisenburg: „Želite li novo ime za mene? Crkveni jezik raspolaže jednim: ja sam – Antikrist.“

Za filozofiju me je zainteresirao bivši profesor vjeronauka, inače student teologije (danas možda već bivši student), koji nam je na nastavi često pričao o raznim filozofima ateistima i posebnu pažnju posvećivao meni koji sam mu odmah prvi sat rekao da se smatram ateistom i koji sam se bez problema upuštao u razne debate s njim na temu religije.

Bez sumnje, profesor je bio odlučan u tome da mi pomogne u razvijanju moga stava spram religije tako da mi je obećao da će mi na početku nove školske godine donijeti neke knjige od Nietzschea koje bih ja trebao pročitati i izlagati pred razredom dojmove knjige jer se velik broj nas deklarirao kao ateisti.

Nova školska godina je počela, a profesor je dobio drugo radno mjesto tako da sam ja ostao zakinut s knjigama koje mi je obećao, pa sam si tako odlučio sam kupiti svoje knjige i čitati ih.

Ako mi se svidi filozofija, nastaviti ću sa čitanjem ovakvih knjiga (slijedeća bi mi po planu trebala biti također od Nietzschea „Tako je govorio Zaratustra ”) i ako upišem fax aktivno ču se baviti filozifiom kao izbornim predmetom ili nešto sa strane…

Sve u svemu to je to od mene što se tiče Nietzschea za prvi put.